top of page

GASTRONAUTI U OZLJU

Gastronauti u Gradu Zrinskih i Frankopana, Ozlju

Paška janjetina i tradicijski doručak ozaljskog kraja

            "Involviranje janjetine u povijest gastronomije Ozlja" i tradicijski doručak ozaljskog kraja – "Gospodarov fruštik" bile su glavne teme studijskog druženja članova Kluba Gastronaut tijekom dvodnevnog boravka u Ozlju. Predstavljen je i prošlogodišnji gastro projekt "Štrudla za Guinessa", a u okviru programa gastronauti su posjetili Matin mlin, vinare na ozaljsko-vivodinsko vinskoj cesti, Zavičajni muzej, Stari grad u Ozlju i kušali delicije lokalnih OPG-ova.

      Gotovo svakodnevno njegovi ga žitelji "poliraju" ljubavlju, entuzijazmom i trudom, pa Ozalj, taj prekrasni  Grad Zrinskih i Frankopana sve više sjaji, kako i dolikuje pravom biseru. Posjetili su ga i članovi Kluba Gastronaut, pod vodstvom Karin Mimice, predsjednice Kluba, njih šezdesetak - ugostitelji, hotelijeri, kuhari, sommelieri i novinari iz sedam zemalja i uživali u njegovu gostoprimstvu.  Uz Grad Ozalj, domaćini ovogodišnje "ožujske" destinacije bio je i restoran Žganjer iz Jaškova. 

Srce povijesti i kulture

         Živopisno područje na prijelazu rijeke Kupe iz brdskog u ravničarski tok,  između šumovitih brežuljaka i smaragdne rijeke iznjedrilo je Ozalj čiji je simbol zrinsko-frankopanski Stari grad, srce njegovog povijesnog razvitka. U okolici, ali i unutar samih zidina, nađeni su prapovijesni, starorimski i srednjovjekovni arheološki nalazi, a prvi povijesni zapis o gradu potječe iz 1244. godine. Kroz povijest, njegovi su se vlasnici smjenjivali - Babonići, Frankopani, Zrinski, a u 17. st. Ozalj doživljava pravi procvat postavši neslužbenom hrvatskom prijestolnicom - u njemu stoluje ban Petar Zrinski, a u kulturnom životu vlada ozaljski književno-jezični krug. Uz književnike Katarinu Zrinsku i Jurja Križanića, tu su i naši cijenjeni jezikoslovci Ivan Belostenac i Stjepko Težak te Slava Raškaj zbog čijih je slika Ozalj dobio laskavu titulu  - europska prijestolnica akvarela. Danas Ozalj ima tek 6.800 stanovnika, a status grada dobio je prije svega zahvaljujući bogatoj kulturnoj baštini. Naime, godišnje ostvari tek oko 14 milijuna kuna izvornih prihoda, koliko i prikupi iz različitih europskih fondova. Duga i raskošna  povijest je bogatstvo, ali i obavezuje današnje stanovnike - dobro to znaju Ozljani, pa svakodnevno "poliraju" svoj biser, svoj Grad ljubavlju i radom - rađaju se nove ideje, novi poslovi, proizvodi se, uređuje, pa Ozalj postaje sve atraktivnije turističko odredište. 

                          Štrudla za Guinnessa
            Po mnogočemu je Ozalj poznat, pa i po štrudli za Guinnessa koju su prošle godine ispekli u restoranu Žganjer. A jednu sličnu kušali su i gastronauti tijekom boravka u u restoranu Žganjer u Jaškovu. Istina, ona za Guinnessa bila je "nešto" duža - 1479,38 m i razvučena u dvostrukoj dužini preko 320 stolova! Dakako, tu su i druge slastice i ukusna jela, a svako od njih u svakom trenutku svjedoči o restoranu koji je već 19 godina među 100 najboljih hrvatskih restorana, restoran Žganjer. Sjajne su to i ukusne kombinacije bogate kulinarske tradicije ovdašnjeg kraja oplemenjene novim idejama i okusima, spojene u savršenstvo boja i okusa.  

      Čarobna stara vodenica, vina i domaće delicije
 

         Nakon dobre okrijepe štrudlom zaputili smo se u Matin mlin, staru vodenicu  na rijeci Dobri u vlasništvu obitelji Grdunac. Vodenica i danas besprijekorno radi, a Grdunčevi proizvode više vrsta brašna, a od nekih smo kušali kruh. Uz Matin mlin je i omanji restoran čije je uređenje u tijeku, kao i uređenje cijelog imanja. Pravi raj za razvoj ekoturizma, u kjem smjeru Grdunčevi razvijaju svoje gospoadarstvo.  
          OPG Guštin, Lovro i majka mu Ljubica dočekali su nas s vinom i domaćim delicijama, no dobar dio pažnje "ukrao" im je predivni lipicanac na imanju, Jablan. Pravi je to "pozer", naprosto je uživao u društvu fotografa. Ljubopitljiv prema posjetiteljima, Jablan zasigurno zasluži svaki svoj obrok, ne samo ljepotom i snagom, već i svojim gostoprimstvom, onako kako to jedan lipicanac zna i može. 
         Ankica i Stjepan Čulig, vlasnici OPG Čulig proizvode vino, likere, šljivovicu, čajeve, pekmeze, a u restoranu (za sada po najavi, za grupe) nude domaću hranu spravljenu od namirnica koje nabavljaju od lokalnih OPG-ova. U sklopu njihovog impresivnog imanja nastalog na djedovini simboličnog naziva Boljevidovac je i sedam iznimno ugodno uređenih soba. S imanja se, s jedne strane pruža pogled na Sloveniju, Žumberačko i Samoborsko gorje, a s druge na rijeku Kupu i Pokupsku dolinu. Dan je bio sunčan, pa smo se i mi uvjerili u opravdanost naziva Boljevidovac. 

Lidija Žganjer Gržetić

                Njezino veličanstvo janjetina 
          Večera u restoranu Žganjer na temu Njezino veličanstvo janjetina sa osam sljedova bila je uistinu veličanstvena.  Žganjer je poznat po svojoj paškoj janjetini s ražnja, no na večeri od osam sljedova našlo se janjetine na razne načine. Janjad osobno odabire, što mu je, kaže, veliko zadovoljstvo. Tako je paška janjetina s ražnja postala uobičajena u njegovu restoranu, kao autohtona hrana Ozlja i okolice. Uistinu, sjajno se involvirala. I tako je krenulo - od uštipaka punjenih janjetinom, janjeće paštete s notom domaće marmelade od divlje kupine na tradicionalnoj beskvasnoj pogači, kuhanoj janjetini sa slatkim zeljem, janjeće kobasice s hrenom, janjeće jetrice, zapečenih fileka sa sirom, janjetine na način ozaljskih plemića do mlade krčke janjetine s ražnja s aromom bukovine, zlatnih krumpirovih polovica s povrćem zapečenih na domaćoj masti, svježe ubrane domaće mješance s grahom začinjene bučinim uljem i jabučnim octom!  A svako od jela sjajno je sljubljeno s nekim od vina iz bogate vinske palete Kutjevačkih podruma, vina Zigante i Zdjelarević wine selection. 
         Maštovita torta Katarine Zrinske, djelo Zdenke Stupić bila je pravo slavlje za nepce - nastala je od 30 brižljivo odabranih sastojaka baroknih slastica plemićke obitelji Zrinski koje je Zdenka sljubila u savršenstvo. 

Voljen Grbac s tamburašima

Obitelj Žganjer s cijelom ekipom restorana "Žganjer!

                                 Raskošni doručak
       A u jutro, za doručak okrijepili smo se "Gospodarovim  fruštikom", raskošnim doručkom od namirnica nabavljenih u krugu jednog  kilometra, pri čemu je provjerena i Ruža jela, odnosno postotak autohtonosti. Od kruha s masti, suhomesnatih proizvoda, sira i vrhnja, štrudli, slanih i slatkih do svih domaćih delicija koje možete zamisliti! Zadovoljni, krenuli smo dalje.

Tri gracije obitelji Lešćanec

         Oduševljenje Starim Gradom Ozljom
      Kraj druženja označilo je razgledavanje Zavičajnog muzeja i Staroga Grada Ozlja čija je obnova u tijeku. Okrjepa prije puta značila je kušanje vina OPG Šostar iz Vrhovca, vinskog gulaša i delicija OPG Kovač. Sve je više dobrih vina u ovome kraju, pa tako i vina Šostarovih u čijem asortimanu je najzastupljenija graševina. Vlasnici OPG Kovač, Tomislav i Snježana iznenadili su nas izvrsnim proizvodima - bučinim uljem, brašnom, košticama, kruhom od buče i Snježaninom maštovitom salatom od oraha, jabuka i piletine. Ljubav i maštu prema tradicijskoj hrani Snježana je pokazala i u serijalu Seoska gozba, kao i svrstavanjem među deset najuspješnijih na nacionalnom natjecanju za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu.
       

Paška janjetina s ražnja postala je gotovo autohtono ozaljsko jelo, "udomaćio" ga je Ivan Žganjer

                                        Zvuci za dušu

          Ni zabave nije nedostajalo - tamburašima koji su milovali naša srca u jednom se trenutku pridružio i Voljen Grbac počastivši nas svojim raskošnim glasom, ugodu uhu nam je priredila i mlada gitaristica Dora Brajković, a naš cijenjeni sirar Ivan Gligora i kolega novinar Budimir Žižović počastili nas vrlim riječima svojih pjesama.

         Uz pjesme i plesove ozaljskoga kraja, članice Kulturno umjetničkog društva iz Ozlja upoznale su nas s izradom ženske kapice Jalbe. Jalba je tekstilna tvorevina (naziv potječe od njemačke riječi die Haube), nekad dio narodne nošnje, kapica udane žene u selu Trgu kraj Ozlja. Riječ je o jednoj od najstarijih tekstilnih tehnika, poznatoj još u starom Egiptu. Izrađuje "na lucanj" - jednostavan stalak ili okvir načinjen od ljeskove grane debele oko 2,5 cm bez čvorova. Kod pletenja se sjedi na klupici pred lucnjem pridržavajući ga uspravno nogama pred sobom. Radi se objema rukama, pomoću pet do osam daščica koje služe da se njima utvrdi ili zabije izrađeno pletivo.

Supružnici Darko i Melita Vrbanek

               Vivodinska vinska cesta
Drugi dan posjetili smo tri vinarije -  Vrbanek 1881 u Obrežu, vinariju obitelji Lešćanec i Darka Vrbaneka. Uz vina iz redovite berbe, vlasnici vinarije Vrbanek 1881, Darko i Melita proizvode i predikatna vina i pjenušce. Obitelj Lešćanec iz Vrškovca u čije ime su nas dočekale tri gracije - majka, kći i snaha nastavlja dugu obiteljsku tradiciju vinogradarstva i vinarstva, kao i obitelj Darka Vrbaneka, mladog agronoma koji odlično spaja obiteljsku tradiciju s novim znanjima i tehnologijama pretačući je u izvrsna vina. 

                Upoznati nove prostore, uživati u novim krajolicima, čuti nove zvuke, osjetiti nove okuse,  vjetar na koži, upijati nove boje, nemjerljiva je ugoda. Kada se k tomu dodaju nova poznanstva, nova prijateljstva, primičemo se velikom bogatstvu. Kao što je rekla gradonačelnica Ozlja, mr.sc. Gordana Lipšinić - "Došli ste kao gosti, a mi želimo da odete kao prijatelji". Da, prijatelji, koji će se vratiti. Jer, putovati za gastronaute znači živjeti.

bottom of page